Ana Dubravac

Dragi moji,
od 2009. do 2024. godine pisala sam blog.
Svaki tekst bio je jedno „ja“ koje sam tada bila.
A onda je došla tišina koja je, vjerujte mi, bila potrebna.
U toj tišini nisam prestala biti ono što jesam, ali sam sigurna da sam se u njoj ponovno rodila.
I danas se vraćam.
Sa svojom web-stranicom.
Sa svojim novim blogom.
I s knjigom poezije „Kad duša progovori“.
Ovdje ću pisati o svemu, ali baš o svemu.
Postoje stvari koje nas ne može naučiti nijedna knjiga,
nego samo život i loši ljudi.
Ne nudim tekstove koji u sebi imaju ružičaste naočale, jer ni život nije sačinjen od njih.
Nudim stvarnost.
Ponekad bolnu istinu, a ponekad čistu emociju.
Ja ne bježim od pukotina.
Ja od pukotina uvijek stvaram nešto novo i nikad ne odustajem.
Ovo je prostor gdje riječi
imaju težinu i glas.
Ovo je mjesto gdje se pronalaze iste duše, istomišljenici
i oni koji su prošli težak put.
Sve ovo je za vas.
I za mene. 💙
Dobrodošli! 🫂