Ana Dubravac

Nevjerojatno mi je kako neki ljudi daju sebi za pravo govoriti o meni kao da me poznaju, iako nikada nismo vodili ozbiljan razgovor, onaj u četiri oka. Sve što „znaju“ temelji se na tuđim pričama koje prihvaćaju kao istinu. Toliko iskrivljenih priča, toliko tuđih mišljenja koja nemaju veze s mojom stvarnošću, već su nastala iz potrebe da se ispuni tišina.
Ako me nisu upoznali do sada, onda i ne moraju. Ako su odlučili da me „upoznaju“ preko tuđih usta, neka se drže te verzije i što dalje od mene.
Moj mir danas je moja najveća vrijednost. Shvatila sam da je tišina bolja od bilo koje riječi. Onaj tko priča samo da bi pričao nikada nije tražio istinu, već samo je želio nahraniti sebe, pa makar i tuđim lažima.
Prestala sam doživljavati podcjenjivanje kao uvredu. Svoju vrijednost mjerim vlastitim rastom, a ne tuđim procjenama. Znam tko sam bila i tko sam danas. Danas je distanca za mene oblik samopoštovanja. Trebale su mi godine da to shvatim, ali u obranu sebe učimo cijeli život, zar ne?
Neki ljudi su vrlo dobro znali što rade i što izgovaraju, i svejedno ih nije bilo briga što me povrjeđuju, pa zašto bi mene bilo briga? Zašto bih uopće željela društvo osobe koja je zla? Koja misli da može upravljati sa mnom, kontrolirati moj život ili mi usaditi strah u kosti,ma tko je ta osoba i što si umišlja?
Jedino koga se bojim je Boga. Onoga kojega se takve osobe ne boje, jer misle da su veće i od Njega. Ako misle da mogu zavarati sve ljude svojim lažnim moralom i dobrotom, ja znam da Boga nitko ne može napraviti budalom. Jedno je čovjek od krvi i mesa, a drugo je Bog.
Ne moram i neću dokazivati svoju vrijednost onima koji je mjere vlastitim ograničenjima. Ne dugujem nikome verziju sebe koja bi se uklopila u njihove priče. Njima ne dugujem ništa, ali sebi dugujem da više nemam milosti prema takvim ljudima.
Znam da nam neki ljudi govore što je „dobro“ za nas, ali zapravo gledaju što je dobro za njih i kakvu će korist od toga imati. Brinu za naše „ladice“ života, koje misle da nisu posložene, a ne razmišljaju da su možda naši životi posloženiji od njihovih.
Zato vam ovo pišem… činite ono što vas čini sretnima. Punu trpezu ostavite onima koji vas istinski vole. I ako je ta osoba samo jedna na svijetu ,vjerujte mi, dovoljna je.
Čuvajte svoj mir i živite svoj život onako kako vama najbolje odgovara. I ne brinite. Na kraju uvijek pobjeđuje onaj tko svoje prave planove nikome ne govori. A oni koji su vas povrijedili i učinili vam zlo na bilo koji način već plaćaju svoju cijenu, a da toga još nisu ni svjesni.