Ana Dubravac

Za one koji ne znaju, mizoginija je mržnja ili odbojnost prema ženama i djevojčicama.
Postoji jedna vrsta koju ne mogu nazvati muškarcima, jer znam da pravi muškarci nisu takvi i mislim da bi ih uvrijedilo da ih uspoređujem s tim mrzožencima.
Mrzoženci samo izgledaju kao muškarci, ali daleko su od toga. Nažalost, sve ih je više. Mrzoženac može biti vaš poznanik, susjed, kolega s posla, prijatelj, brat pa čak i partner.
Često prikrivaju svoje stavove i ponašanje pa ih je ponekad teško odmah prepoznati. Mogu biti šarmantni ili uljudni na površini, ali u stvarnosti su druga priča. Obično tek unutar četiri zida ili u svom čoporu istomišljenika na površinu izlazi ono što zaista jesu. Njihove riječi i postupci često služe da degradiraju, zastraše ili minimiziraju žene, čak i u svakodnevnim situacijama.
Važno je prepoznati znakove… često koriste ismijavanje, umanjivanje postignuća, stalno kritiziranje, a najviše fizičkog izgleda, seksualizirane komentare ili pokušaje kontrole. Za njih su sve žene glupače, jadnice i nesposobne, samo su oni pametni, vrijedni i sposobni.
Mizoginija nije samo problem žena, to je problem cijelog društva. Nevjerojatno je da je  uvijek  žena „preosjetljiva“, „razmažena“, „luda“, „ona koja pretjeruje“, „bolesnica“, ,,psihopata”  „ona koja umišlja“, „ona koja izmišlja“, „laže“  i „ona koja sebe mora promijeniti“,dok se sustavske nepravde i nasilje prešućuju. Ovo nije individualni problem, već duboko ukorijenjena društvena bolest. Suočiti se sa sobom znači priznati vlastitu krivnju, nesigurnost i nesposobnost, a to je za njih teže nego mrziti.
Ima žena koje mizoginiju prepoznaju, ali ima i onih koje trpe i misle da su one za nešto krive pa pokušavaju promijeniti sebe, iako problem nije u njima. Mnoge to, nažalost, shvate prekasno. Neke ih prepoznaju u malim detaljima, cinizmu, ismijavanju upakiranom u „šalu“, pasivnoj agresiji, prijeziru skrivenom u komplimentu, pa čak i u „brizi“ od koje mrzoženac ima korist. Izmanipulirat će sve samo da žene učini onakvima kakve zapravo nisu. No najveći udarac za takve je ravnodušnost.
Drage moje, zdravi muškarci su oni koji poštuju žene, koji znaju da snaga nije u dominaciji nego u podršci, razumijevanju i zajedništvu. Oni znaju da prava muškost nije u omalovažavanju žene, nego u sposobnosti da brane, ohrabre i štite.
Zato je važno govoriti, pisati i imenovati stvari pravim imenom. Mizoginija ne nestaje ignoriranjem. O tome se mora govoriti, jer tada se više nema gdje sakriti.
Kako se odnose prema vama? Što vam izgovaraju u četiri zida? Što vam čine u četiri zida? To su.