Ana Dubravac

Jučer sam gledala intervju s Diegom Maradonom, i kada su ga pitali kakav je osjećaj biti na vrhu, odgovorio je: „Hladan.” Jer na vrhu je osjećaj sličan kao da ste na dnu , samo što ste tada okruženi ljudima kojima više znači vaše ime i prezime nego vi sami. To pokazuje koliko se njihov život ne razlikuje od našeg. Nitko nije uz nas kada je to zaista potrebno i to je surova istina.
Kad nemaš ništa, koliko je ljudi uz tebe? Koliko je onih koji će ti pružiti ruku? Koji će iskreno brinuti za tebe i osjećati strah da te ne izgube jer ne mogu zamisliti svoj život bez tebe, jer bi bio istinski prazan? Koliko je samo ljudi bilo oko njega koje nije briga kako mu je dan i kako se osjeća. Nakon utakmice dolazio je kući i bio sam.
Ta samoća na vrhu često je nevidljiva onima koji gledaju slavu izdaleka i misle da ona znači ispunjenje. Ljudi vide reflektore, aplauze i uspjeh, ali rijetko tko vidi prazninu koja ostaje kada se svjetla ugase. Tada ostaješ sam sa sobom, sa svojim mislima, strahovima i umorom, a publika nestaje jednako brzo kao što se i pojavila.
Imam ljude kojima se divim zbog njihovog uspjeha i karijere. Nemam idole i nikada ih neću imati. Uspjeh drugih za mene može biti samo inspiracija i vjetar u leđa da nikada ne odustajem od svojih snova, jer je sve moguće. Svatko ima svoj put, svoje vrijeme i svoje bitke, a ja biram učiti, rasti i graditi sebe bez potrebe da nekoga stavljam na oltar i klanjam mu se.
Samo je jedan Bog, a svi mi ostali smo samo mali ljudi od krvi i mesa. Bilo da je netko glumac, političar, domar, pekar ili čak beskućnik, vrijednost se ne mjeri titulama niti popularnošću. Svi smo važni i svaka životna priča je značajna. Smiješno mi je što neki misle da bogati i slavni ljudi nemaju nikakvih problema. To što su bogati i slavni ne znači da su istinski sretni i da im je život bez problema.
Mnogi imaju iste probleme kao i mi s toksičnim ljudima, manipulatorima i raznim osobama kojima je potrebna stručna pomoć, ali vrlo često mi završimo na liječenju zbog takvih ljudi. Zato vjerujem da je prava vrijednost u autentičnim odnosima, u ljudima koji su tu i kada nemaš što ponuditi, kada nisi koristan, poznat ili uspješan. U miru koji gradiš iznutra, u malim pobjedama koje ne traže priznanje i u životu koji ima smisla i bez tuđih pogleda.
Ta unutarnja vrijednost i mir dolaze iz sposobnosti da cijeniš vlastiti put, da prepoznaješ male trenutke rasta i zahvalnosti te da svoje srce otvaraš ljudima koji te iskreno vole, bez interesa i očekivanja.
U konačnici, život se ne mjeri aplauzom mase niti naslovnicama novina. Mjeri se time koliko si sposoban biti svoj, koliko si sposoban osjećati, voljeti, učiti i doprinositi svijetu na svoj način. Vrijednost ne dolazi izvana , ona se rađa iznutra i oblikuje kroz svaki čin pažnje, ljubaznosti i autentičnosti.
Možda zato osjećam mir dok gledam svijet iz svoje perspektive, bez idoliziranja i žudnje za tuđim priznanjem. Jer kada prestaneš tražiti potvrdu u tuđim očima, otvara se prostor za istinsku slobodu ,slobodu da budeš svoj, da rasteš po vlastitim mjerilima i da cijeniš svaki trenutak koji ti život pruža.
Istinska snaga nije u tome koliko si poznat ili voljen od strane mase, nego u tome kako se osjećaš u vlastitoj koži. Spavaš li mirno znajući da nikome nisi nanio zlo? Sve dok je savjest čista, ništa na svijetu i nitko ne može poljuljati ono što si izgradio unutar sebe.