Prošli tjedan je bio pun svega, ali mislim da iz svega moramo izvući ono najbolje i samo ići naprijed.
Jučer i danas imala sam priliku upoznati zaista dvije predivne žene. Volim kada putem sretnem ljude koji vrate vjeru u dobrotu. Volim iskrene i duboke razgovore i vjerujem da se sve u životu događa s razlogom. Nekad nam se čini da susreti dolaze slučajno, ali duboko u sebi vjerujem da ništa nije slučajno.
Vjerujem da nam Bog u pravim trenucima šalje dobre ljude. Pošalje ih da nas ohrabre, da nas nasmiju, da nas podsjete tko smo ili da nam pokažu da nismo sami na svom putu. Nekad dođu da ostanu, a nekad samo da nas dotaknu svojom dobrotom i nastave dalje, ali i to je dovoljno.
Zahvalna sam na svakom takvom susretu. Na svakoj lijepoj riječi, na podršci, na energiji koju samo posebni ljudi nose sa sobom. Svaki takav trenutak podsjetnik je da svijet ima puno više dobrote nego što ponekad mislimo. Ipak, zapelo mi je za oko koliko neki bližnji ponekad nisu u stanju pomoći, a podršku pruže samo kada njima to odgovara.
Ako sam nešto naučila ova dva dana, to je da Bog uvijek zna koga treba poslati u naš život i to baš onda kada nam najviše treba.
Ali tu se priča ne završava. Iza zgrade imamo Cici-Mici, mačku koja je praktički od svih stanara i svi se brinemo o njoj. Ta ista Cici-Mici jučer mi je uljepšala dan, kao i mnogo puta prije. Otkad sam izgubila svog mačka, za nju sam se jako vezala, a moram priznati da se i ona vezala za mene.
Životinje su pravi terapeuti. Ona iz mene izvuče sve i nekako mi bude lakše. Ponekad nam ne trebaju velike stvari da bismo se osjećali bolje. Dovoljna je jedna topla riječ, jedan iskren razgovor ili jedan mali susret koji nam vrati mir u nama.
Upravo takvi trenuci podsjećaju nas koliko je važno ostati čovjek, koliko je važno imati vjeru i koliko je važno ne zatvoriti srce, bez obzira na sve što prođemo.
Život nas stalno uči. Nekad kroz radost, nekad kroz suze, ali svaka situacija nosi neku poruku. Vjerujem da ništa ne dolazi bez razloga i da svaki susret, svaka osoba i svaka životinjica koja uđe u naš život ostavi trag koji nam treba baš u tom trenutku.
Zato danas biram zahvalnost.
Zahvalnost za ljude koje sam upoznala.
Zahvalnost za lijepe riječi koje sam čula.
Zahvalnost za male znakove ljubavi i podrške odozgo.
I zahvalnost za jednu malu Cici-Mici koja me uvijek podsjeti da je sreća često u malenim stvarima.
Bog uvijek zna kada nam treba poslati nekoga da nas podsjeti da će sve biti dobro.
Na nama je samo da to prepoznamo i da vjerujemo. ❤️
Sve vas grlim i želim vam predivan vikend i tjedan.🫂
Ana Dubravac 