Ana Dubravac

Današnja tema je tuđi uspjeh i naš odnos prema njemu. Sve se češće pitam zašto se danas ljudi rijetko iskreno raduju tuđem uspjehu. Umjesto podrške i priznanja, nečiji uspjeh često se doživljava kao prijetnja, razlog za uspoređivanje ili čak kritiku. Kao da zaboravljamo da uspjeh druge osobe ne umanjuje naš, već može biti motivacija, inspiracija i dokaz da trud i rad na kraju daju rezultate.
Žalosno mi je što mnogi umanjuju tuđi uspjeh, a istovremeno očekuju vlastiti. Kako misle da će uspjeti ako gaze snove i postignuća drugih?
Osjetila sam to na vlastitoj koži, ali kada od određenih ljudi ništa ne očekuješ,  ne boli. Štoviše, može postati savršena inspiracija za blog objavu. 😉
Ponekad ljudi oko nas ne vjeruju u naše sposobnosti niti u nas same, ali to zapravo nije važno. Važno je da mi vjerujemo u sebe.
Mnogi su na početku bili ismijavani, mnogi su bili odbijeni, mnogi su bili gaženi, ali ne i poraženi. Postoje ljudi koji su poput feniksa i uzdignu se iz svega. Nikoga ne treba podcjenjivati, jer su mnogi na kraju postali veći i utjecajniji od onih koji su ih podcjenjivali. Ako imaš ideju i ljudi ti se smiju, to je znak da ideš dobrim putem.
Svijet je pun prilika, ali prilike zahtijevaju hrabrost, ustrajnost i vjeru u sebe. Što siješ, to i žanješ. Ako siješ ljubav, podršku i radost, tvoja će se životna polja ispuniti plodovima sreće i uspjeha.
Ako dođeš do svog cilja otvorena srca, čiste namjere i pružene ruke prema drugima, tada je taj uspjeh potpun.
Tuđi uspjeh nije znak da mi zaostajemo, već dokaz da je moguće, ako se i mi potrudimo. Ne zaboravi da sve počinje u nama. Kada u srcu ima mjesta za sreću drugih, u našim se životima stvara prostor za našu vlastitu.