Ana Dubravac

Inflacija nas sve više pogađa. Ono što sam prije u trgovini kupovala nakon škole koštalo je ukupno 8,09 kn, a danas isto to košta 18,01 kn. Stariji kažu da je prije bilo bolje jer je čovjek znao kada mu završava radno vrijeme i gdje počinje privatni život.
Danas imamo „fleksibilno radno vrijeme“, što u praksi znači stalnu dostupnost. Imamo i ljude koji su radili 40- 50 godina, a danas imaju mirovinu od 300 eura. Zar to nije žalosno? Gotovo cijeli život rada za gotovo ništa. Takva osoba ne živi, već preživljava. Ova situacija nije samo tužna, već i upozoravajuća za sve nas.
Svaka generacija nosi svoje breme. Nekada su to bili ratovi i fizički težak rad, danas je to nesigurnost, stalna borba za egzistenciju i osjećaj da nikada nije dovoljno ni vremena, ni novca, ni sigurnosti. Ipak, mogućnosti za promjenu danas su veće nego ikad. Ljudi mogu tražiti bolje uvjete, mijenjati karijeru, učiti nove vještine, pa čak i pokrenuti vlastiti posao u bilo kojoj dobi.
Problem nastaje kada se nezadovoljstvo ispoljava traženjem pažnje umjesto konkretnog djelovanja. Mnogi su prošli mobbing i druge teške situacije, ali su dali otkaz i pronašli bolje uvjete, bez potrebe da se eksponiraju u medijima. S druge strane, postoje oni koji traže potvrdu na televiziji ili društvenim mrežama umjesto da sami preuzmu kontrolu nad svojim životom.
Primjerice, neki dolaze u emisiju s izjavom da su  kolege dali otkaz zbog loših uvjeta, dok su oni ostali i još o tome pričaju na televiziji. Ono kad ljudi misle da su jači od sustava i da su nezamjenjivi. Niste time ništa postigli. Hladno ste se javno žalili umjesto da ste dali otkaz i pronašli bolji posao. Neki ljudi zaista sve rade za centar pažnje.
S druge strane, postoje osobe poput gospođe od 70 godina koja četiri dana jede isti komad mesa i kruha. Ona se snalazi kako zna i ne kuka na televiziji. Osoba koja je cijeli život radila i doprinosila društvu zaslužuje sigurnu i dostojanstvenu starost, a ne stalnu borbu za osnovne potrebe.
Ključ je u svijesti o vlastitim pravima i mogućnostima. Umjesto traženja potvrde u javnosti, bolje je djelovati,i graditi život koji donosi dostojanstvo i sigurnost. Promjena je moguća, ali potrebno je samo preuzeti inicijativu.