Pitaju me odakle crpim inspiraciju za pisanje.
Inspiraciju pronalazim u svemu i svakome. Dovoljne su mi sitnice koje me dotaknu. U ljudima koji nose svoje priče hrabro, čak i onda kada su njihove bitke nevidljive drugima.
Inspiriraju me duboki razgovori. Tišine koje tu i tamo podjelimo s nekim ljudima.
Ponekad se inspiracija krije u uspomenama.
Možda zato moje knjige nisu samo zbirke poezija. One su satkane od susreta, emocija, pogleda i osjećaja koje sam ponijela sa sobom kroz život. Svaka stranica nosi djelić ljudi koji su me inspirirali, svjesno ili nesvjesno.
Dok koračam prema novim poezijama, pričama i novim poglavljima, ostajem zahvalna svakoj duši koja je dotaknula moju. Jer upravo iz tih dodira nastaju riječi koje danas povezuju duše.
A možda je upravo u tome najveća ljepota života što jedni drugima, često i ne znajući, postajemo inspiracija.Što više promatram život, sve više shvaćam da je svatko od nas nečija priča. Netko će u nama pronaći snagu, netko utjehu, a netko razlog da ponovno povjeruje u sebe. Ponekad ni ne slutimo koliko naše prisustvo može značiti nekome tko prolazi kroz vlastite oluje.
Zato volim vjerovati da nijedan susret nije slučajan. Svaka osoba koju sretnemo donese nam neku lekciju, ostavi trag ili probudi dio nas koji je možda dugo spavao. Neki ljudi ostanu, neki odu, ali svi na svoj način sudjeluju u stvaranju naše životne priče.
Možda upravo zato nikad neću prestati pisati. Jer u svakom novom stihu, u svakoj novoj stranici, sačuvati ću djelić tih trenutaka i tih ljudi. Pretvoriti ću osjećaje u riječi i pokazati da ono što nas povezuje nisu savršeni životi, nego iskrene emocije koje svi nosimo u sebi.
I dok nastavljam stvarati, znam da će inspiracija uvijek biti tu , u ljudima,u životinjama, u ljubavi,u prirodi, i u malim čudima svakodnevice. Jer dok god osjećamo, volimo i ostavljamo trag jedni u drugima, postojat će priče koje vrijedi ispričati. 💙🫂
