Prave bitke se ne vide na licu

Ponekad sretnemo ljude koji se osmjehuju, razgovaraju sasvim normalno i čine se kao da je u njihovu životu sve u redu. A ipak, ne znamo kakve priče nose u sebi. Ne znamo koliko su puta morali krenuti ispočetka, koliko su puta izgubili povjerenje ili koliko su suza sakrili od svijeta.
Postoje ljudi kojima je život nekoć bio ispunjen srećom. Imali su planove, snove i ljude za koje su vjerovali da će ostati zauvijek. Vjerovali su riječima koje su im bile izgovorene i mislili da će sve biti onako kako su zamislili. A onda je došao preokret.
Jedan trenutak može podijeliti život na ono „prije” i ono „poslije”. Povjerenje koje se godinama gradilo može nestati u nekoliko sekundi. Ljudi koje smo smatrali sigurnom lukom ponekad postanu oni koji nas gurnu u provaliju ili jednostavno pokažu svoje drugo lice. Tada ostajemo s pitanjima na koja nikada ne dobijemo odgovore.
I tada dođe tuga.
Ne ona koja traje nekoliko dana, nego ona koja tiho živi u čovjeku. Ona koja se sakrije iza osmijeha i odgovora: „Dobro sam.”
Život će svakome od nas donijeti trenutke koje nećemo razumjeti. Bit će dana kada ćemo misliti da je sve izgubljeno. Da više nemamo snage ustati, ponovno vjerovati ili otvoriti srce ljudima. Pitat ćemo se zašto se baš nama dogodilo ono što je zauvijek promijenilo naš pogled na svijet i na ljude.
Ali upravo tada, kada mislimo da više nema svjetla, u nama će se roditi neko novo. Ne dogodi se to odjednom. Ne nestanu ožiljci i ne izbrišu se sjećanja. No čovjek s vremenom nauči živjeti s njima. Nauči da snaga ne znači nikada ne pasti, nego pronaći hrabrost da se nakon svakog pada ponovno uspravi.
Neki ljudi nikada neće saznati kroz što smo prošli. Vidjet će samo naš osmijeh, ljubaznost ili tišinu. Neće znati koliko je trebalo da postanemo ono što smo danas, koliko smo noći proveli budni i koliko smo puta morali sami sebe uvjeravati da će jednog dana biti bolje.
Možda ne možemo promijeniti ono što nam se dogodilo, ali možemo odlučiti kakvi ćemo biti unatoč svemu. Možemo birati dobrotu umjesto gorčine, nadu umjesto očaja i vjeru da, bez obzira na sve što smo prošli, u nama još uvijek postoji snaga za novi početak.
Jer najhrabriji ljudi nisu oni koji nikada nisu patili. To su oni koji su, unatoč boli, sačuvali svoje srce, nastavili vjerovati u dobrotu i nisu dopustili da ih prošlost pretvori u ono što ih je nekoć povrijedilo.
Kada ostanete sami i shvatite da u teškim trenucima nemate nikoga uz sebe te da tim ljudima nije stalo kroz što prolazite, znajte da to nisu vaši ljudi. Umjesto da vam pruže podršku, oni vas još više gaze kad god imaju priliku.
Ponekad vas ljudi povrijede, a onda upravo oni glume žrtve. To zna boljeti više od same izdaje, ali s vremenom shvatite da tuđe ponašanje govori o njima, a ne o vama.
Jednoga dana osvrnut ćete se na sve što ste prošli i shvatiti da vas nisu oblikovali laki trenuci, nego upravo oni najteži. Oni u kojima ste mislili da više ne možete, a ipak ste nastavili. Oni u kojima ste plakali, ali ste se svakoga jutra ponovno podigli sa osmijehom na licu kao da nemate nijedan problem.
Nema toga što Gospodin ne može učiniti za nas koji smo prošli kroz nevrijeme. Nakon svega što čovjek prođe, više ne ostane isti. Rane ga promijene, ali ga mogu učiniti i snažnijim, mudrijim i bližim Bogu.
I ne gubimo mi neke ljude ,oni gube nas. I neka gube. Jer što će nam ljudi koji nikada nisu bili uz nas kada nam je bilo najpotrebnije? Što će nam oni koji nam se podsmjehuju, omalovažavaju nas i pokušavaju umanjiti našu vrijednost samo zato što se u našoj prisutnosti osjećaju malima?
Važno je sačuvati mir u srcu i nastaviti svojim putem, svjesni da Gospodin vidi sve. Za kraj vam ostavljam dva snažna citata iz Biblije.

“Blizu je Gospod onima koji su srca skršena i spašava one koji su duha slomljena.”
— Psalmi 34,18

„Ne osvećujte se sami, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjoj srdžbi, jer je pisano: ‘Moja je osveta, ja ću uzvratiti’, govori Gospodin.” (Rimljanima 12,19)

P.S.

Grlim sve vas koji ste se barem malo pronašli u ovim riječima. Svatko od nas nosi svoje bitke koje drugi često ne vide.
Niste sami. Nismo sami sve dok je Bog uz nas. A ako je Bog uz nas, tko može protiv nas? 🫂❤️‍🩹

Discover more from Ana Dubravac

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Continue reading