Dok vam pišem ove retke, kalendar pokazuje 1. rujna, a kroz prozor me pozdravlja lagana kišica. Prvi dan rujna uvijek nosi miris novih početaka. Ljeto polako pakira kofere, a pred nama je uzbudljivo razdoblje ušuškavanja i stvaranja novih uspomena. Ja strašno volim jesen i zimu. Mislim, što uopće možete očekivati od žene koja je rođena u siječnju? 😃 Neću valjda biti luda za ljetom, aha, kako da ne! 😀 Za mene prava čarolija počinje upravo sada. Dok se većina oprašta od sunčanih dana i plaža, ja se veselim prvim toplim džemperima, mirisu pečenih kestena i šalici vrućeg čaja dok vani pljušti. Ima nešto neopisivo u onim večerima kada se rano smrači, pa uzmem dobru knjigu ili upalim omiljenu seriju, zamotana u najmekšu deku. Dok se priroda polako smiruje i priprema za san, ja osjećam kako se budim. Vrijeme je za završavanje mog prvog romana i treće zbirke poezije. Vrijeme je da započnem i nešto novo , zašto ne? Ovo je mjesec kišnih dana, a upravo su takvi dani moja najveća inspiracija. Dok kapi lupkaju o prozor, u meni se budi nepresušna želja za stvaranjem. Likovi iz mog romana kao da jedva čekaju da vam ispričam njihovu priču, i hoću, jer ispred mene stoje mjeseci predanog rada. Ako slučajno ne budem toliko aktivna ovdje, nemojte se čuditi , vjerojatno sam utonula duboko u priču kako bi je što ljepše prenijela na papir. Ipak, potrudit ću se ostati prisutna, pa makar unaprijed pisala tekstove i objavljivala ih svaka dva ili tri dana. Vidjet ću još koliko će me inspiracija nositi. Ponekad je stvaralački zanos toliko jak da me potpuno odvoji od stvarnosti, a ekran mobitela zamijene stranice u nastajanju. Vjerujem da me razumijete ,umjetnost traži svoje vrijeme i potpunu posvećenost. Ova jesen i zima bit će u znaku stvaranja, a najviše od svega se veselim trenutku kada ću plodove ovog rada moći podijeliti s vama. Dragi moji, ako dragi Bog da i dozvoli, najbolje tek dolazi. 💙✨🙏
