Petnaesti dan do jeseni. 🥰 Od petka počinje malo hladnije vrijeme i to jedva čekam. Čekam toliko toga, ali tko čeka, taj i dočeka. Treba znati i čekati. Treba u životu biti strpljiv jer sve na kraju priče ionako bude onako kako treba biti. Ne treba se brinuti. Sve je ovo život i u redu je izabrati sebe, otići na nepoznato mjesto, biti sam sa svojim mislima, ali ne ići previše daleko. Treba ostati u sadašnjosti i ispraviti ono što nam više ne odgovara. Ponekad je najveća borba ona tiha, unutarnja. I znam koliko je snage potrebno čovjeku da ponekad okrene leđa, da zatvori poglavlje i zakorači u nepoznato. Okretanje novog lista nije poraz. Krenuti ispočetka i ponovno stati na noge , to je snaga. Nemojte nikada ostajati tamo gdje niste sretni, to vam je moj iskreni savjet. Oduvijek je bilo važno koliko smo puta ustali, a ne pali. Koliko smo samo bili jaki pred životom i koliko smo bili snalažljivi kad nas je život lomio na sve strane. Od ničega čovjek može stvoriti sve, ali samo ako ne odustaje. Vi koji niste odustali, vi koji ste prošli dug i težak put, vi koji ste unatoč svemu ostali ljudi dobrog srca… Znate što? Vi ste tu da drugima budete inspiracija, jer takvi ljudi guraju naprijed one koji još uvijek traže snagu u sebi da nastave dalje. Upravo ljudi koji su prošli najteže puteve postanu najveća svjetlost drugima. Zato ne zaboravite koliko vrijedite i koliko toga možete dati svijetu samo time što ostajete svoji, unatoč svemu što ste prošli.